| Ivo Andric VINO ZVANO ZILAVKA - fragment - "... A ta zilavla visestruko placa paznju koju joj covek ukazuje. I to brzo i mocno, tako da uskoro ne primecujes nista ni u sbei ni oko sebe do njene zlatne i zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog juznog neba u daljini i povorkom obecanja od kojih se blazen osmejak javlja na licu. Dragoceno vino tvrdog, suvog a blagoslovenog kraja, posle svih tupih i zlogukih pica kojima ovdje napajaju stranca. Kao da covek pije smeh i pesmu, i posle trece case samo smehom i pesmom pozdravlja svet oko sebe. Osecajuci potrebu da to kazu, oficiri se vrpolje na svojim mestima i nadvikuju u govoru, slave novo vino i nadevaju mu od miloste imena na raznim jezicima... Zilavka je uklonila sve brane u njima, odapela sve kocnice, razbuktala mastu, zamracila stvarnost, a izmedju maste i stvarnosti bacila nove, cudesne mostove... Sve dolazi odnekud samo od sebe. Svakom se cini da ga svi nesto pitaju i svak ume da nadje odgovor na sve... A onima koji govore izgleda... da sve izlazi cudesnom logikom jedno iz drugog, povezano kao pitanje i odgovor, i da od svega nastaju ti neobicni razgovori, skladni, umni, istiniti, bogati smislom i puni drazi... A usred toga nemirnog mora od cuda i bajki javljaju se na mahove, poput tvrdih ostrva, ostroumna i tacna zapazanja iz suspendovane i prognane stvarnosti njihovog svakidasnjeg izbjeglickog zivota..." ("Omer Pasa Latas",Svjetlost-Mladost, Sarajevo 1977.) |