OD STARIH RIMLJANA - IZMEDJU DALMACIJE I MADJARSKE
NIKO POUZDANO ne zna koliko je duga tradicija vinogradarstva u Hercegovini. Pocetak u proizvodnji vina jos uvijek je neproziran, zato sto se o Ilirima, prastanovnicima Hercegovine, malo zna (o sebi, oni nisu ostavili nikakav pisani trag; sve ono sto je o njima poznato potice iz pera rimskih putopisaca).
Otud, biljezi se da su Iliri od Grka prihvatili uzgoj maslina i vinove loze. U grobnici ratnika iz tog perioda (Kacanj, 500 do 350. godine p.n.e.) pronadjeni su vrcevi za vino (oinohoe). Dalje, zna se da je u srednjem vijeku, godine 1440. u Trebinju postojalo posebno mjesto gdje se prodavalo vino ("in Trebigne in loco ubi vendebatur vinum", HAD: Lam. de For. XIII fol.184).
U nasoj vinskoj hronologiji preskacemo dugi period...
Sredinom 19. vijeka Hercegovina proizvodi 2.560.000 litara vina. Posto su hercegovacka tla (laki i sljunkoviti krecnjak) nepogodna za gajenje zitarica, brojni Hercegovci opredjeljivali su se za vinovu lozu. Zato, u drugoj polovini 19. vijeka proizvodnja vina pocela je da raste.
Prvi putopisci, koji su ze zanimali za privredu a posebno za poljoprivredu Hercegovine, naglasili su da su vina iz okoline Trebinja i Ljubuskog "opojna". Vina iz sredisnje Hercegovine tada su ocijenjena kao sredina izmedju slatkih dalmatinskih i jakih madjarskih vina...
Nakon prvog obimnijeg izvoza hercegovackih vina u Austriju (1883.), konstatuje se da ta nova vina, koja su se pojavila na trzistu, imaju visok procenat alkohola i vrlo povoljno zdravstveno stanje.
POSTO JE AUSTRIJSKA vlast stimulisala razvoj i vinogradarstva i podrumarstva, do tada samo regionalno-cijenjenim hercegovačkim vinima prve zlatne medalje dodijeljene su 1898. i 1900.g. u Beču, 1901. u Parizu i 1903. u Londonu. Vec godine 1909., na izlozbi vina u Becu, hercegovacki vinari su dobili osam priznanja (srebrne medalje dobila je Prva hercegovacka vinarska zadruga i Vocarsko-vinogradarska stanica u Lastvi, gdje podrum Vukoje danas podize svoj novi vinograd).
GODINE 1909. u Trebinju je osnovano "Vinogradarsko dionicko drustvo". Uz Vocarsku i vinogradarsku stanicu u Lastvi (1894.), proizvodnja je krenula mnogo bolje, ali, zbog bolesti vinograda pocetkom vijeka, povrsine pod vinovom lozom su smanjene tako da su 1939. iznosile svega 3.314 ha, medjutim, prinosi su bili znatno veci (88.784 mtc 1939.g.).
NAKON drugog svjetskog rata, u Trebinju su podignuti veliki vinogradi u okviru agro-kombinata. Zbog tadasnje nerazvijenosti cijelog regiona, razvoj vinogradarstva nije pratila prerada. Tako, majstorstvo u proizvodnji vina ocuvalo se u okviru klasicne seoske porodice.
Mnogi Trebinjci zato kazu da su njihova vina tako dobra zato sto su, uz pogodan klimat, u njihovoj proizvodnji sabrana iskustva hiljada i hiljada proizvodjaca - od starih Rimljana do savremenih Hercegovaca...